Postoje li ljudi koji nam zaista „kradu energiju“? Nekada sam na to pitanje gledao puno više kroz prizmu duhovnosti. Govorio sam o energijama, energetskim vampirima, zaštiti i načinima na koje se čovjek može obraniti od negativnog utjecaja drugih ljudi. Danas bih isto pitanje postavio malo drugačije. Ne moramo vjerovati da nam netko doslovno oduzima nekakvu nevidljivu životnu energiju da bismo primijetili vrlo stvarnu pojavu: postoje odnosi nakon kojih se osjećamo iscrpljeno. Postoje ljudi uz koje stalno nešto objašnjavamo, opravdavamo se, branimo svoje odluke, smirujemo sukobe ili pokušavamo zadovoljiti očekivanja koja nikada ne prestaju. Postoje razgovori nakon kojih ne osjećamo fizički umor, ali kao da nam je netko potrošio cijeli dan. Možda je upravo zato metafora „energetskog vampira“ toliko privlačna. Ali što ako problem nije u nekakvoj energiji? Što ako se iza tog osjećaja kriju sasvim stvarni obrasci ljudskog ponašanja? Manipulacija. Potreba za kontrolom. Konstantno ...