O stresu, tijelu i jednoj sposobnosti koju koristimo cijeli život, a rijetko primjećujemo. Dišemo od prvog do posljednjeg trenutka života. Većinu vremena o tome uopće ne razmišljamo. Tijelo jednostavno radi svoj posao. Ali postoji nešto zanimljivo u disanju. Za razliku od mnogih drugih automatskih procesa u tijelu, na disanje možemo svjesno utjecati. Možemo udahnuti dublje. Usporiti ritam. Produžiti izdah. Na nekoliko trenutaka usmjeriti svu pažnju samo na dah. I upravo zato disanje predstavlja zanimljivu granicu između onoga što tijelo radi automatski i onoga na što možemo svjesno utjecati. Možda ne možemo jednostavno odlučiti da više nismo pod stresom. Ali možemo promijeniti način na koji dišemo dok smo pod stresom. A ponekad upravo tu počinje promjena. Kada emocija promijeni dah Prisjetimo se posljednjeg trenutka snažnog straha, nervoze ili uzbuđenja. Vjerojatno nismo morali razmišljati: „Sada ću ubrzati disanje.“ Tijelo je to napravilo samo. Disanje i naše p...