Dražen Šalić

Što možemo naučiti o sebi kada trening prestane biti samo trening? Kada sam počeo razmišljati o povezanosti sporta i osobnog razvoja, najjednostavnije objašnjenje bilo bi reći da trening razvija disciplinu, samopouzdanje, koncentraciju i osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom. Sve je to točno. Ali danas mislim da je najzanimljiviji dio sporta nešto drugo. Sport nas stavlja u situacije u kojima teško možemo lagati sami sebi. Možemo govoriti da smo disciplinirani sve dok ne dođe dan kada nam se ne trenira. Možemo misliti da dobro podnosimo neuspjeh, sve dok ne izgubimo. Možemo govoriti da nam nije važno što drugi misle, sve dok ne dođe natjecanje i ljudi počnu gledati. Možemo sebe smatrati strpljivima sve dok napredak ne prestane dolaziti onoliko brzo koliko smo očekivali. I upravo zato sport za mene može biti mnogo više od izgradnje tijela. Što uopće znači raditi na sebi? Pojam osobnog ili duhovnog razvoja ponekad zvuči kao nešto apstraktno, a li možda ne mora biti. Za mene ...

Čovjek već tisućama godina pokušava odgovoriti na ista velika pitanja. Tko smo? Postoji li nešto izvan materijalnog svijeta koji možemo vidjeti i izmjeriti? Koliko poznajemo vlastiti um? Može li čovjek mijenjajući sebe promijeniti i način na koji doživljava svijet? Hermetizam je jedan od povijesnih pokušaja odgovaranja upravo na takva pitanja. Riječ je o filozofskoj, religijskoj i ezoterijskoj tradiciji povezanoj s tekstovima koji se pripisuju Hermesu Trismegistu, simboličkoj figuri nastaloj povezivanjem grčkog Hermesa i egipatskog Thotha. Ali danas mi je zanimljivije pitanje od toga jesu li drevni hermetičari imali odgovore. Zašto čovjek toliko dugo traži odgovore na ista pitanja? Potreba za razumijevanjem svijeta Kroz povijest su ljudi pokušavali pronaći red u svijetu koji često djeluje kaotično. Religija, filozofija, mitologija, znanost i različite ezoterijske tradicije pristupale su tome na različite načine. Hermetička tradicija bavila se odnosom čovjeka, prirode i božansko...

Postoji jedna pojava koju sam mnogo puta primijetio kada ljudi odluče nešto promijeniti. A primijetio sam je i kod sebe. Donesemo odluku. Počet ćemo trenirati. Promijenit ćemo posao. Pokrenut ćemo vlastiti projekt. Prekinut ćemo odnos koji nas iscrpljuje. Naučit ćemo nešto novo. Promijenit ćemo način života. U početku postoji energija. Motivacija. Uzbuđenje. Gotovo možemo vidjeti novu verziju svojega života. A onda se nešto dogodi. Početni zanos nestane. Dolaze prvi problemi. Rezultati nisu toliko brzi koliko smo očekivali. Pojavljuju se sumnje. Okolina možda ne razumije našu odluku. I čovjek koji je prije nekoliko tjedana govorio: „To je to. Znam što želim.“ odjednom počinje razmišljati: „Možda ovo ipak nije za mene.“ Zašto? Zakon privlačenja i njegova druga strana U spiritualnoj literaturi vrlo je popularan takozvani Zakon privlačenja   ideja prema kojoj naše misli, emocije i namjere mogu utjecati na ono što privlačimo u svoj život. Uz njega sam prije nekol...

Zašto je ponekad dobro zastati i razmisliti o vlastitom sadržaju? Ne o sadržaju koji objavljujemo, nego o onome koji nosimo u sebi. Način na koji doživljavamo svijet. Naše misli, emocije, reakcije, navike i obrasci ponašanja. Čovjek koji počne promatrati vlastito ponašanje može primijetiti nešto zanimljivo: velik dio onoga što svakodnevno radimo ponavljamo gotovo automatski. Ali kada obrazac prepoznamo, pojavljuje se mogućnost izbora. Želim li ga zadržati ili pokušati nešto drugačije? Tu, međutim, počinje teži dio. Želja nije dovoljna Možemo imati mnoštvo ideja o tome kakvi želimo postati. Možemo biti oduševljeni novom odlukom, zamisliti rezultat i nekoliko dana osjećati snažnu motivaciju. A onda početno uzbuđenje nestane. Ono što smo zamislili ne ostvaruje se samom željom. Potrebna je akcija. Još važnije potrebno je ponavljanje te akcije dovoljno dugo da ono što pokušavamo promijeniti prestane ovisiti samo o trenutnoj motivaciji. Volja može pokrenuti promjenu. Disciplina ...

O ciljevima, uvjerenjima i cijeni koju promjena zahtijeva. Postoji privlačna ideja da nam je u životu gotovo sve dostupno ako nešto dovoljno snažno želimo. Volimo vjerovati da je dovoljno imati cilj, viziju, vjerovati u sebe i ne odustajati. Ali život je nešto složeniji. Nije nam sve jednako dostupno. Nemamo svi iste početne okolnosti, mogućnosti, sposobnosti, vrijeme, zdravlje, novac, podršku ni prilike. Postoje stvari koje jednostavno ne možemo kontrolirati. Ali postoji i druga strana te priče. Ponekad ono što nas zaustavlja nije stvarna nemogućnost, nego granica koju smo unaprijed postavili sami sebi. Granice koje ne primjećujemo Čovjek može godinama govoriti: „Ja to ne mogu.“ „Nisam za to.“ „Prekasno je.“ „Nemam dovoljno znanja.“ „Takve stvari uspijevaju nekim drugim ljudima.“ Problem nastaje kada takva misao prestane biti pretpostavka i postane dio identiteta. Tada više ne govorimo: „Još ne znam kako.“ Govorimo: „Ja nisam čovjek koji to može.“ A kada nešto dovoljno dugo vjerujemo ...