Postoje li ljudi koji nam zaista „kradu energiju“? Nekada sam na to pitanje gledao puno više kroz prizmu duhovnosti. Govorio sam o energijama, energetskim vampirima, zaštiti i načinima na koje se čovjek može obraniti od negativnog utjecaja drugih ljudi. Danas bih isto pitanje postavio malo drugačije. Ne moramo vjerovati da nam netko doslovno oduzima nekakvu nevidljivu životnu energiju da bismo primijetili vrlo stvarnu pojavu: postoje odnosi nakon kojih se osjećamo iscrpljeno. Postoje ljudi uz koje stalno nešto objašnjavamo, opravdavamo se, branimo svoje odluke, smirujemo sukobe ili pokušavamo zadovoljiti očekivanja koja nikada ne prestaju. Postoje razgovori nakon kojih ne osjećamo fizički umor, ali kao da nam je netko potrošio cijeli dan. Možda je upravo zato metafora „energetskog vampira“ toliko privlačna. Ali što ako problem nije u nekakvoj energiji? Što ako se iza tog osjećaja kriju sasvim stvarni obrasci ljudskog ponašanja? Manipulacija. Potreba za kontrolom. Konstantno ...
Zašto nas toliko zanima s kim smo kompatibilni? Zašto želimo znati odgovara li nam određena osoba prije nego što smo s njom prošli prve ozbiljne probleme, neslaganja, svakodnevicu i promjene koje donosi vrijeme? Astrologija pokušava dio tih odgovora pronaći u trenutku našeg rođenja. Sunce, Mjesec, Venera, Mars i ostali elementi natalne karte koriste se kako bi se opisalo kako volimo, što nam je potrebno, što nas privlači i kako reagiramo u odnosima. I sam sam se godinama zanimao za takva pitanja. Ali danas mi je zanimljivije nešto drugo. Zašto nam je toliko privlačna ideja da negdje postoji odgovor na pitanje tko je „prava osoba“ za nas? Možda zato što je puno lakše pitati: „Jesmo li kompatibilni?“ nego: „Znamo li razgovarati kada se ne slažemo?“ Lakše je analizirati Veneru i Mars nego priznati da ne znamo postaviti granicu. Lakše je reći da se dva karaktera jednostavno ne slažu nego pogledati vlastitu ljubomoru, nesigurnost, potrebu za kontrolom ili strah od napuštanja. I možda j...