Jesmo li sami izabrali osobu koja smo postali?

Zašto je ponekad dobro zastati i razmisliti o vlastitom sadržaju?

Ne o sadržaju koji objavljujemo, nego o onome koji nosimo u sebi.

Način na koji doživljavamo svijet. Naše misli, emocije, reakcije, navike i obrasci ponašanja.

Čovjek koji počne promatrati vlastito ponašanje može primijetiti nešto zanimljivo: velik dio onoga što svakodnevno radimo ponavljamo gotovo automatski.

Ali kada obrazac prepoznamo, pojavljuje se mogućnost izbora.

Želim li ga zadržati ili pokušati nešto drugačije?

Tu, međutim, počinje teži dio.

Želja nije dovoljna

Možemo imati mnoštvo ideja o tome kakvi želimo postati.

Možemo biti oduševljeni novom odlukom, zamisliti rezultat i nekoliko dana osjećati snažnu motivaciju. A onda početno uzbuđenje nestane.

Ono što smo zamislili ne ostvaruje se samom željom.

Potrebna je akcija.

Još važnije potrebno je ponavljanje te akcije dovoljno dugo da ono što pokušavamo promijeniti prestane ovisiti samo o trenutnoj motivaciji.

Volja može pokrenuti promjenu. Disciplina joj daje kontinuitet.

I upravo sam tu kroz vlastita iskustva mnogo puta primijetio razliku između onoga što želimo i onoga što smo zaista spremni napraviti.

Borba protiv sebe ili suradnja sa sobom?

Često govorimo o „borbi sa samim sobom“.

Ali danas bih tu misao formulirao malo drugačije.

Cilj možda nije pobijediti sebe.

Cilj je naučiti razumjeti sebe dovoljno dobro da možemo surađivati sa sobom.

Nećemo svaki dan biti motivirani. Nećemo uvijek biti zadovoljni sobom. Bit će dana kada ćemo sumnjati u odluke koje smo donijeli.

To ne znači nužno da smo krenuli pogrešnim putem.

Znači da smo ljudi.

Ne moramo stalno biti zadovoljni

Svatko prolazi kroz razdoblja nezadovoljstva, razočaranja, frustracije i sumnje.

Problem nastaje kada vjerujemo da moramo stalno biti pozitivni ili kada neugodne emocije pokušavamo potpuno ukloniti.

Možda je korisnije pitati:

Što mi ovo stanje pokušava pokazati?

Neugodne emocije ne moramo idealizirati, ali ih ne moramo ni automatski smatrati neprijateljem.

Ponekad upravo nezadovoljstvo pokaže da nešto želimo promijeniti.

Ali samo nezadovoljstvo ponovno nije dovoljno.

Moramo odlučiti što ćemo s njime napraviti.

Tko onda odlučuje tko ćemo postati?

Na nas utječu odgoj, obitelj, društvo, iskustva, uspjesi, neuspjesi i okolnosti koje često nismo sami birali.

Zbog toga možda nismo potpuno sami izabrali osobu koja smo danas.

Ali to otvara važnije pitanje:

Koliko možemo sudjelovati u izboru osobe koja ćemo postati sutra?

Što više vlastitih obrazaca možemo prepoznati, to više prostora dobivamo za svjestan izbor.

Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa.

Ali možemo postupno učiti kako ćemo na to odgovoriti.

I možda osobni razvoj upravo tu počinje.

Ne pokušajem da postanemo savršeni.

Nego sposobnošću da se pogledamo bez uljepšavanja, prepoznamo vlastite obrasce i kažemo:

Ovo želim zadržati. Ovo više ne želim ponavljati. A za ovo sam spreman raditi.