Kad tijelo može, a glava ne dopušta

Zašto na treningu možemo sve, a pod pritiskom postajemo druga osoba?

Postoji zanimljiv trenutak u sportu.

Mjesecima treniraš.

Fizički si spreman.

Tehniku znaš.

Na treningu radiš stvari gotovo automatski.

A onda dođe natjecanje.

I odjednom tijelo kao da više nije isto.

Ruke postanu teške. Disanje se promijeni. Počneš previše razmišljati. Pokreti koje si napravio tisuću puta više nisu prirodni.

Što se dogodilo?

Nisi preko noći izgubio kondiciju. Nisi zaboravio tehniku.

Promijenio se kontekst.

Pojavio se pritisak.

I upravo me taj trenutak danas zanima,

ali ovo zapravo nije priča samo o sportu.

Isto radimo u životu.

Znamo što bismo trebali napraviti, ali kada dođe trenutak odluke, povučemo se.

Znamo što želimo reći, ali pred određenom osobom šutimo.

Znamo da nešto trebamo promijeniti, ali strah od posljedica postane jači od naše odluke.

Možemo mjesecima razmišljati racionalno, a onda u nekoliko sekundi pod pritiskom ponovno reagirati prema starom obrascu.

Zato me više ne zanima samo pitanje:

„Kako ukloniti tremu?“

Više me zanima:

„Tko postajemo kada se pojavi pritisak?“

Hrvanje mi je dobar laboratorij za promatranje toga.

Na treningu postoji sigurnost. Poznaješ ljude, prostor i situaciju. Pogreška uglavnom nema veliku cijenu.

Natjecanje mijenja okolnosti.

Odjednom postoji rezultat. Protivnik kojeg možda ne poznaješ. Ljudi koji gledaju. Očekivanja. Želja da ono što si mjesecima radio konačno pokažeš.

I upravo tada čovjek može početi ometati samoga sebe.

Počne razmišljati o rezultatu umjesto o sljedećoj akciji.

Više nije potpuno prisutan u onome što radi.

Pritisak ne stvara uvijek problem, ponekad ga otkriva

Jer možda natjecanje nije „pokvarilo“ sportaša.

Možda je samo povećalo ono što je već bilo prisutno, strah od neuspjeha, potrebu za tuđim odobravanjem, perfekcionizam, vezivanje vlastite vrijednosti uz rezultat.

Ako izgubim meč jesam li samo izgubio meč?

Ili sam u vlastitoj glavi dokazao da nisam dovoljno dobar?

Ne moramo ukloniti strah da bismo djelovali

Ne zanima me toliko pronaći tehniku koja će svaki neugodan osjećaj jednostavno ukloniti.

Puno mi je zanimljivije razumjeti zašto se taj osjećaj pojavljuje, što nam govori i možemo li unatoč njemu nastaviti djelovati.

Manje me zanima pronaći jednu tehniku koja će ukloniti neugodan osjećaj, a više razumjeti zašto se taj osjećaj pojavljuje.

Jer možda cilj nije postati čovjek koji nikada ne osjeća strah.

Možda je cilj postati čovjek koji zna djelovati i kada je strah prisutan.

Instagram : drazensalic

Facebook : Dražen Šalić

e-mail : drazen.salic@gmail.com