Ljubavna astrologija: Tražimo li odgovore u zvijezdama ili u sebi?

Zašto nas toliko zanima s kim smo kompatibilni?

Zašto želimo znati odgovara li nam određena osoba prije nego što smo s njom prošli prve ozbiljne probleme, neslaganja, svakodnevicu i promjene koje donosi vrijeme?

Astrologija pokušava dio tih odgovora pronaći u trenutku našeg rođenja.

Sunce, Mjesec, Venera, Mars i ostali elementi natalne karte koriste se kako bi se opisalo kako volimo, što nam je potrebno, što nas privlači i kako reagiramo u odnosima.

I sam sam se godinama zanimao za takva pitanja.

Ali danas mi je zanimljivije nešto drugo.

Zašto nam je toliko privlačna ideja da negdje postoji odgovor na pitanje tko je „prava osoba“ za nas?

Možda zato što je puno lakše pitati:

„Jesmo li kompatibilni?“

nego:

„Znamo li razgovarati kada se ne slažemo?“

Lakše je analizirati Veneru i Mars nego priznati da ne znamo postaviti granicu.

Lakše je reći da se dva karaktera jednostavno ne slažu nego pogledati vlastitu ljubomoru, nesigurnost, potrebu za kontrolom ili strah od napuštanja.

I možda je upravo tu astrologija najzanimljivija, ne kao odgovor, nego kao povod za postavljanje pitanja o sebi.

Sunce, Mjesec, Venera i Mars, jezik za razgovor o sebi.

U astrologiji se različitim planetima pripisuju različiti dijelovi naše osobnosti. Sunce se povezuje s identitetom, Mjesec s emocionalnim potrebama, Venera s načinom na koji doživljavamo ljubav i privlačnost, a Mars sa željom, inicijativom i konfliktom.

Ne moramo čak ni prihvatiti astrologiju kao znanstveno objašnjenje ljudskog ponašanja da bismo iz ovih kategorija izvukli zanimljiva pitanja.

Što meni zapravo treba da bih se osjećao voljeno?

Kako pokazujem ljubav?

Kako reagiram kada se osjećam ugroženo?

Kako rješavam konflikt?

Tražim li partnera ili osobu koja će popuniti ono što sam ne znam dati sebi?

Kompatibilnost nije isto što i sposobnost za odnos.

Dvoje ljudi može imati slične interese, snažnu privlačnost i osjećaj nevjerojatne povezanosti, a ipak izgraditi loš odnos.

S druge strane, dvije vrlo različite osobe mogu naučiti razgovarati, pregovarati, poštovati granice i zajedno sazrijevati.

Jer dugoročni odnos ne čini samo početna kemija.

Čine ga i stvari koje nisu posebno romantične:

komunikacija, odgovornost, povjerenje, granice, sposobnost podnošenja frustracije, spremnost na kompromis i sposobnost da priznamo kada smo pogriješili.

Tu se ovaj članak direktno spaja s knjigom koju gradimo.

Jer obrasci iz djetinjstva, uvjerenja, samostalnost, odgovornost i svijest koje obrađujemo u knjizi ne nestaju kada se zaljubimo.

Upravo suprotno.

Partnerski odnos često ih učini vidljivijima nego ikada.

Možda važnije pitanje nije jesmo li rođeni jedno za drugo.

Možda je važnije kakvi postajemo dok smo jedno uz drugo.