Skip to main content

Između želje i odluke: koliko smo slobodni pred vlastitim impulsima?

Seksualna želja: upravljamo li njome ili ona upravlja nama?

Seksualnost je jedan od najsnažnijih aspekata ljudskog iskustva.
Utjecala je na umjetnost, religiju, odnose, obitelj, društvene norme, moral, modu, marketing, pa čak i način na koji doživljavamo vlastitu vrijednost.
Ali unatoč tome koliko je prisutna u našim životima, o seksualnosti često razmišljamo kroz dvije krajnosti.
Ili je idealiziramo.
Ili je osuđujemo.
Možda postoji zanimljivije pitanje:
Što nam seksualna želja može pokazati o nama samima?
Privlačnost nije odluka.
Ne biramo uvijek tko će nam biti privlačan.
Možemo upoznati osobu i gotovo trenutačno osjetiti fizičku privlačnost.
To samo po sebi ne govori mnogo o našem karakteru.
Ali ono što napravimo s tom privlačnošću već je druga priča.
Postoji velika razlika između:
„Želim ovu osobu.“ i: „Zato moram nešto napraviti.“

Osjećaj nije naredba.
Možemo osjećati privlačnost prema osobi koja je zauzeta.
Možemo je osjećati dok smo sami u vezi.
Možemo željeti nekoga za koga racionalno znamo da s nama nije kompatibilan.
Možemo osjećati seksualnu želju bez ikakve želje za emocionalnim odnosom.
Ništa od toga samo po sebi ne određuje naše ponašanje.

Zrelost možda počinje upravo u prostoru između impulsa i postupka.
Samokontrola nije potiskivanje seksualnosti
Ovdje bih napravio važnu razliku.

Samokontrola ne znači uvjeravati sebe da nemamo seksualne potrebe.
Ne znači osjećati sram zbog vlastite seksualnosti.
I ne znači da je seksualna želja nešto „niže“ što čovjek mora pobijediti kako bi postao bolji.
Upravo suprotno.

Možemo prihvatiti da nešto osjećamo bez toga da automatski postupamo prema tom osjećaju.
Isto vrijedi za ljutnju.
Mogu biti ljut, a ne udariti čovjeka.
Mogu biti ljubomoran, a ne kontrolirati partnera.

Mogu se bojati, a ipak djelovati.
I mogu osjećati snažnu seksualnu privlačnost, a ipak poštovati vlastite vrijednosti, odnos u kojem se nalazim i granice druge osobe.
Samokontrola nije odsutnost želje. Samokontrola je sposobnost izbora kada je želja prisutna.

Kada želja postane potreba za potvrdom
Seksualnost nije uvijek samo seksualnost.
Ponekad kroz nju tražimo nešto drugo.
Potvrdu da smo privlačni.
Potvrdu vlastite muškosti ili ženstvenosti.
Osjećaj moći.
Bijeg od usamljenosti.
Uzbuđenje koje nam nedostaje u ostatku života.

Privremeno olakšanje od stresa.
I tu postaje zanimljivo promatrati vlastite obrasce.
Ako stalno trebam nove osobe kako bih sebi dokazao da vrijedim, možda problem nije seksualna želja.
Ako me odbijanje potpuno emocionalno razori, možda ne boli samo gubitak seksualne prilike.
Ako partnerovu želju doživljavam kao jedini dokaz vlastite vrijednosti, možda sam na njega prebacio odgovornost koju teško mogu nositi umjesto mene.

Tada seksualnost postaje još jedno ogledalo.
Ne samo onoga što želimo od druge osobe, nego i onoga što pokušavamo dobiti od sebe preko druge osobe.

Seksualnost i intimnost nisu ista stvar
Dvoje ljudi mogu imati snažnu seksualnu kemiju i vrlo loš odnos.
I obrnuto, seksualna privlačnost može biti dio duboke emocionalne povezanosti.
Zato seks i intimnost ne bih potpuno izjednačavao.

Seksualnost može uključivati tijelo.
Intimnost traži i određenu razinu ranjivosti.
Mogu li partneru reći što želim?
Mogu li reći što ne želim?
Mogu li čuti „ne“ bez osjećaja da sam ponižen?
Mogu li razgovarati o nezadovoljstvu bez optuživanja?
Mogu li prihvatiti da druga osoba nije uvijek raspoložena kada sam ja?
Mogu li biti blizak bez potrebe da drugu osobu posjedujem?
U kvalitetnom odnosu seksualnost zato nije samo pitanje koliko često, nego i kako se dvoje ljudi osjećaju jedno uz drugo.
A pristanak, međusobno poštovanje i sloboda izbora nisu prepreke strasti.
Oni su dio zdrave seksualnosti.

Što je sa „seksualnom energijom“?
U tantričkim, religijskim i različitim ezoterijskim tradicijama seksualnosti se kroz povijest pridavalo puno šire značenje od samog fizičkog čina.
Pojavljuju se pojmovi seksualne ili životne energije, sjedinjenja, transcendencije i korištenja seksualnosti kao dijela duhovne prakse.

Te tradicije možemo proučavati i u njima pronaći zanimljive ideje.
Ali ne moramo njihove metafizičke tvrdnje automatski prihvatiti kao činjenice.
Meni je danas zanimljivije nešto što možemo primijetiti bez obzira na duhovno uvjerenje.
Seksualnost ima ogromnu sposobnost usmjeravanja naše pažnje.
Može utjecati na naše raspoloženje.
Na odluke.
Na odnose.
Na način na koji doživljavamo sebe.

I upravo zato vrijedi razvijati svijest o tome što s njom radimo.

Seksualna sloboda uključuje i sposobnost reći „ne“
Slobodu ponekad zamišljamo kao mogućnost da napravimo sve što želimo.
Ali postoji i druga vrsta slobode.
Mogu nešto željeti i ne napraviti to.
Mogu imati priliku za nevjeru i odbiti je.
Mogu osjećati snažnu privlačnost prema nekome i prihvatiti da ta osoba ne želi isto.
Mogu napustiti odnos koji više ne želim umjesto da živim dvostruki život.
Mogu razgovarati s partnerom o vlastitim potrebama umjesto da očekujem da ih sam pogodi.
Čovjek koji ne može reći „ne“ vlastitom impulsu možda nije toliko slobodan koliko misli.
To vrijedi daleko izvan seksualnosti.
Seksualnost kao dio upoznavanja sebe.
Ne mislim da seksualnost trebamo demonizirati.
Ali ne mislim ni da je moramo mistificirati.
Ona je dio čovjeka.
Može biti izvor užitka, bliskosti, igre, povezanosti i ljubavi.
Može također otvoriti ljubomoru, nesigurnost, posesivnost, strah od napuštanja i potrebu za potvrdom.
I upravo zato može biti zanimljivo područje samospoznaje.
Ne zato što moramo postati ljudi bez požude.
Nego zato što možemo postati ljudi koji bolje razumiju što osjećaju, zašto to osjećaju i što žele napraviti s tim osjećajem.

Jer između potiskivanja svake želje i slijepog udovoljavanja svakoj želji postoji veliki prostor.

U tom prostoru nalazi se izbor.
A možda upravo sposobnost izbora govori više o našoj slobodi nego sama mogućnost da radimo što god poželimo.

Comments

Popular posts from this blog

Energetski vampiri ili samo ljudi kojima ne znamo postaviti granice?

Postoje li ljudi koji nam zaista „kradu energiju“? Nekada sam na to pitanje gledao puno više kroz prizmu duhovnosti. Govorio sam o energijama, energetskim vampirima, zaštiti i načinima na koje se čovjek može obraniti od negativnog utjecaja drugih ljudi. Danas bih isto pitanje postavio malo drugačije. Ne moramo vjerovati da nam netko doslovno oduzima nekakvu nevidljivu životnu energiju da bismo primijetili vrlo stvarnu pojavu: postoje odnosi nakon kojih se osjećamo iscrpljeno. Postoje ljudi uz koje stalno nešto objašnjavamo, opravdavamo se, branimo svoje odluke, smirujemo sukobe ili pokušavamo zadovoljiti očekivanja koja nikada ne prestaju. Postoje razgovori nakon kojih ne osjećamo fizički umor, ali kao da nam je netko potrošio cijeli dan. Možda je upravo zato metafora „energetskog vampira“ toliko privlačna. Ali što ako problem nije u nekakvoj energiji? Što ako se iza tog osjećaja kriju sasvim stvarni obrasci ljudskog ponašanja? Manipulacija. Potreba za kontrolom. Konstantno ...

Ljubavna astrologija: Tražimo li odgovore u zvijezdama ili u sebi?

Zašto nas toliko zanima s kim smo kompatibilni? Zašto želimo znati odgovara li nam određena osoba prije nego što smo s njom prošli prve ozbiljne probleme, neslaganja, svakodnevicu i promjene koje donosi vrijeme? Astrologija pokušava dio tih odgovora pronaći u trenutku našeg rođenja. Sunce, Mjesec, Venera, Mars i ostali elementi natalne karte koriste se kako bi se opisalo kako volimo, što nam je potrebno, što nas privlači i kako reagiramo u odnosima. I sam sam se godinama zanimao za takva pitanja. Ali danas mi je zanimljivije nešto drugo. Zašto nam je toliko privlačna ideja da negdje postoji odgovor na pitanje tko je „prava osoba“ za nas? Možda zato što je puno lakše pitati: „Jesmo li kompatibilni?“ nego: „Znamo li razgovarati kada se ne slažemo?“ Lakše je analizirati Veneru i Mars nego  priznati da ne znamo postaviti granicu. Lakše je reći da se dva karaktera jednostavno ne slažu nego pogledati vlastitu ljubomoru, nesigurnost, potrebu za kontrolom ili strah od napuštanja. I možda j...

Sport ne gradi samo tijelo, pokazuje nam tko smo

Što možemo naučiti o sebi kada trening prestane biti samo trening? Kada sam počeo razmišljati o povezanosti sporta i osobnog razvoja, najjednostavnije objašnjenje bilo bi reći da trening razvija disciplinu, samopouzdanje, koncentraciju i osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom. Sve je to točno. Ali danas mislim da je najzanimljiviji dio sporta nešto drugo. Sport nas stavlja u situacije u kojima teško možemo lagati sami sebi. Možemo govoriti da smo disciplinirani sve dok ne dođe dan kada nam se ne trenira. Možemo misliti da dobro podnosimo neuspjeh, sve dok ne izgubimo. Možemo govoriti da nam nije važno što drugi misle, sve dok ne dođe natjecanje i ljudi počnu gledati. Možemo sebe smatrati strpljivima sve dok napredak ne prestane dolaziti onoliko brzo koliko smo očekivali. I upravo zato sport za mene može biti mnogo više od izgradnje tijela. Što uopće znači raditi na sebi? Pojam osobnog ili duhovnog razvoja ponekad zvuči kao nešto apstraktno, a li možda ne mora biti. Za mene ...