Seksualna želja: upravljamo li njome ili ona upravlja nama?
Seksualnost je jedan od najsnažnijih aspekata ljudskog iskustva.
Utjecala je na umjetnost, religiju, odnose, obitelj, društvene norme, moral, modu, marketing, pa čak i način na koji doživljavamo vlastitu vrijednost.
Ali unatoč tome koliko je prisutna u našim životima, o seksualnosti često razmišljamo kroz dvije krajnosti.
Ili je idealiziramo.
Ili je osuđujemo.
Možda postoji zanimljivije pitanje:
Što nam seksualna želja može pokazati o nama samima?
Privlačnost nije odluka.
Ne biramo uvijek tko će nam biti privlačan.
Možemo upoznati osobu i gotovo trenutačno osjetiti fizičku privlačnost.
To samo po sebi ne govori mnogo o našem karakteru.
Ali ono što napravimo s tom privlačnošću već je druga priča.
Postoji velika razlika između:
„Želim ovu osobu.“ i: „Zato moram nešto napraviti.“
Osjećaj nije naredba.
Možemo osjećati privlačnost prema osobi koja je zauzeta.
Možemo je osjećati dok smo sami u vezi.
Možemo željeti nekoga za koga racionalno znamo da s nama nije kompatibilan.
Možemo osjećati seksualnu želju bez ikakve želje za emocionalnim odnosom.
Ništa od toga samo po sebi ne određuje naše ponašanje.
Zrelost možda počinje upravo u prostoru između impulsa i postupka.
Samokontrola nije potiskivanje seksualnosti
Ovdje bih napravio važnu razliku.
Samokontrola ne znači uvjeravati sebe da nemamo seksualne potrebe.
Ne znači osjećati sram zbog vlastite seksualnosti.
I ne znači da je seksualna želja nešto „niže“ što čovjek mora pobijediti kako bi postao bolji.
Upravo suprotno.
Možemo prihvatiti da nešto osjećamo bez toga da automatski postupamo prema tom osjećaju.
Isto vrijedi za ljutnju.
Mogu biti ljut, a ne udariti čovjeka.
Mogu biti ljubomoran, a ne kontrolirati partnera.
Mogu se bojati, a ipak djelovati.
I mogu osjećati snažnu seksualnu privlačnost, a ipak poštovati vlastite vrijednosti, odnos u kojem se nalazim i granice druge osobe.
Samokontrola nije odsutnost želje. Samokontrola je sposobnost izbora kada je želja prisutna.
Kada želja postane potreba za potvrdom
Seksualnost nije uvijek samo seksualnost.
Ponekad kroz nju tražimo nešto drugo.
Potvrdu da smo privlačni.
Potvrdu vlastite muškosti ili ženstvenosti.
Osjećaj moći.
Bijeg od usamljenosti.
Uzbuđenje koje nam nedostaje u ostatku života.
Privremeno olakšanje od stresa.
I tu postaje zanimljivo promatrati vlastite obrasce.
Ako stalno trebam nove osobe kako bih sebi dokazao da vrijedim, možda problem nije seksualna želja.
Ako me odbijanje potpuno emocionalno razori, možda ne boli samo gubitak seksualne prilike.
Ako partnerovu želju doživljavam kao jedini dokaz vlastite vrijednosti, možda sam na njega prebacio odgovornost koju teško mogu nositi umjesto mene.
Tada seksualnost postaje još jedno ogledalo.
Ne samo onoga što želimo od druge osobe, nego i onoga što pokušavamo dobiti od sebe preko druge osobe.
Seksualnost i intimnost nisu ista stvar
Dvoje ljudi mogu imati snažnu seksualnu kemiju i vrlo loš odnos.
I obrnuto, seksualna privlačnost može biti dio duboke emocionalne povezanosti.
Zato seks i intimnost ne bih potpuno izjednačavao.
Seksualnost može uključivati tijelo.
Intimnost traži i određenu razinu ranjivosti.
Mogu li partneru reći što želim?
Mogu li reći što ne želim?
Mogu li čuti „ne“ bez osjećaja da sam ponižen?
Mogu li razgovarati o nezadovoljstvu bez optuživanja?
Mogu li prihvatiti da druga osoba nije uvijek raspoložena kada sam ja?
Mogu li biti blizak bez potrebe da drugu osobu posjedujem?
U kvalitetnom odnosu seksualnost zato nije samo pitanje koliko često, nego i kako se dvoje ljudi osjećaju jedno uz drugo.
A pristanak, međusobno poštovanje i sloboda izbora nisu prepreke strasti.
Oni su dio zdrave seksualnosti.
Što je sa „seksualnom energijom“?
U tantričkim, religijskim i različitim ezoterijskim tradicijama seksualnosti se kroz povijest pridavalo puno šire značenje od samog fizičkog čina.
Pojavljuju se pojmovi seksualne ili životne energije, sjedinjenja, transcendencije i korištenja seksualnosti kao dijela duhovne prakse.
Te tradicije možemo proučavati i u njima pronaći zanimljive ideje.
Ali ne moramo njihove metafizičke tvrdnje automatski prihvatiti kao činjenice.
Meni je danas zanimljivije nešto što možemo primijetiti bez obzira na duhovno uvjerenje.
Seksualnost ima ogromnu sposobnost usmjeravanja naše pažnje.
Može utjecati na naše raspoloženje.
Na odluke.
Na odnose.
Na način na koji doživljavamo sebe.
I upravo zato vrijedi razvijati svijest o tome što s njom radimo.
Seksualna sloboda uključuje i sposobnost reći „ne“
Slobodu ponekad zamišljamo kao mogućnost da napravimo sve što želimo.
Ali postoji i druga vrsta slobode.
Mogu nešto željeti i ne napraviti to.
Mogu imati priliku za nevjeru i odbiti je.
Mogu osjećati snažnu privlačnost prema nekome i prihvatiti da ta osoba ne želi isto.
Mogu napustiti odnos koji više ne želim umjesto da živim dvostruki život.
Mogu razgovarati s partnerom o vlastitim potrebama umjesto da očekujem da ih sam pogodi.
Čovjek koji ne može reći „ne“ vlastitom impulsu možda nije toliko slobodan koliko misli.
To vrijedi daleko izvan seksualnosti.
Seksualnost kao dio upoznavanja sebe.
Ne mislim da seksualnost trebamo demonizirati.
Ali ne mislim ni da je moramo mistificirati.
Ona je dio čovjeka.
Može biti izvor užitka, bliskosti, igre, povezanosti i ljubavi.
Može također otvoriti ljubomoru, nesigurnost, posesivnost, strah od napuštanja i potrebu za potvrdom.
I upravo zato može biti zanimljivo područje samospoznaje.
Ne zato što moramo postati ljudi bez požude.
Nego zato što možemo postati ljudi koji bolje razumiju što osjećaju, zašto to osjećaju i što žele napraviti s tim osjećajem.
Jer između potiskivanja svake želje i slijepog udovoljavanja svakoj želji postoji veliki prostor.
U tom prostoru nalazi se izbor.
A možda upravo sposobnost izbora govori više o našoj slobodi nego sama mogućnost da radimo što god poželimo.
Comments
Post a Comment